Južna Afrika, De Beers i industrijalizacija

Južnoafrička otkrića nisu bila samo još jedna promjena geografskog izvora. Ona su promijenila skalu, tehnologiju, vlasničku strukturu, radni režim, financiranje i distribuciju. Iz njih nastaje moderna dijamantna industrija.

Eureka: nalaz, prepoznavanje i dokumentacija

Kamen koji će biti poznat kao Eureka Diamond pronađen je na području današnje Južne Afrike 1866., a njegova je priroda kao dijamanta potvrđena i javno dokumentirana 1867. Upravo zato povijesni izvori mogu navoditi 1866. ili 1867. ovisno o tome govore li o nalazu ili potvrdi.

Takva razlika nije kontradikcija nego primjer zašto povijesnu kronologiju treba rastaviti na događaje.

Star of South Africa i aluvijalna groznica

Godine 1869. pronalazak velikoga kamena koji će postati poznat kao Star of South Africa dodatno je potvrdio gospodarski potencijal regije. Potraga se proširila duž riječnih sustava Orange i Vaal, a broj kopača i trgovačkih posrednika brzo je rastao.

Rana faza još je nalikovala decentraliziranom rushu: brojni pojedinci i mali claimovi, velika neizvjesnost i ograničena infrastruktura.

Kimberley 1871.: druga vrsta problema

Godine 1871. velika otkrića u području De Beers i Kimberley mine premještaju težište s aluvijalnih naslaga prema primarnim vulkanskim tijelima. Kako se kopanje produbljivalo, mali susjedni claimovi postajali su tehnički sve problematičniji.

Odvojeni vlasnici morali su rješavati:

• zajedničke stijenske zidove;
• odvodnju;
• transport rude;
• ventilaciju i sigurnost;
• odlaganje materijala;
• sve veća kapitalna ulaganja.

Konsolidacija zato nije bila samo financijska ambicija. Imala je i stvarnu tehničku logiku skale. To, međutim, ne znači da se ekonomska koncentracija i tržišna moć smiju objasniti samo inženjerskom nužnošću.

[VIZUAL 97.1: Claim mosaic → duboki rudnik → kapitalna konsolidacija]

Rhodes, Barnato i nastanak De Beersa

Cecil Rhodes i Barney Barnato postali su dva najvažnija protagonista konsolidacije kimberleyjskih rudnika. Njihove konkurentske strukture postupno su se spojile u De Beers Consolidated Mines u ožujku 1888.

De Beersova vlastita korporativna povijest datira osnivanje na 12. ožujka 1888., dok South African History Online navodi 13. ožujka. Budući da sekundarni izvori očito koriste različitu točku osnivanja ili registracije, za glavnu povijesnu naraciju važniji je pouzdano utvrđen mjesec i godina nego umjetna jednodnevna sigurnost.

Konsolidacija je omogućila koordiniranije rudarenje, ali je istodobno stvorila strukturu sposobnu upravljati velikim dijelom ponude.

Dominacija nije jedna metrika

Kada se govori o povijesnoj „monopolizaciji”, treba razlikovati:

• udio u svjetskoj proizvodnji;
• vlasništvo nad rudnicima;
• kontrolu distribucijskog kanala;
• sposobnost kupnje proizvodnje drugih proizvođača;
• upravljanje zalihama;
• utjecaj na uvjete prodaje kupcima.

GIA-in povijesni pregled procjenjuje da je oko 1900. De Beers kontrolirao približno 90 % svjetske proizvodnje rough dijamanata. To je period-specifična procjena proizvodne kontrole, ne univerzalna brojka za cijelo 20. stoljeće.

London Diamond Syndicate i distribucijska moć

Proizvodnja sama nije dovoljna za stabilno upravljanje tržištem. Krajem 19. stoljeća London Diamond Syndicate postaje važan posrednički mehanizam između De Beersove proizvodnje i međunarodne trgovine.

Time se moderna industrijska arhitektura dijamanta počinje sastojati od dva odvojena, ali povezana problema:

tko kontrolira proizvodnju i tko kontrolira kanal prodaje.

Ta će se logika kasnije razviti u složenije single-channel sustave.

Premier Mine pokazuje granice potpune kontrole

Otkriće Premier Minea početkom 20. stoljeća pokazalo je da geologija stalno može proizvesti „outside production” koju postojeći sustav ne kontrolira izravno. Veliki novi izvori stvaraju pritisak na svaki pokušaj koordinacije ponude.

To je trajna tržišna lekcija: kartel ili dominantni distributer nikada ne kontrolira geologiju samu. Novi rudnik, nova država ili nova tehnologija mogu promijeniti strukturu ponude.

Oppenheimer i reorganizacija centralne prodaje

Ernest Oppenheimer osnovao je Anglo American 1917. Anglo Americanova aktualna korporativna povijest veže 1926. uz trenutak kada je kompanija postala najveći pojedinačni dioničar De Beersa, dok GIA-in povijesni pregled Oppenheimerovo članstvo u De Beersovu odboru datira u prosinac 1925. Godine 1929. postao je chairman De Beersa.

Ta razlika nije razlog da se 1925. i 1926. umjetno spoje u jedan događaj: dionički status Anglo Americana, Oppenheimerovo članstvo u odboru i njegovo kasnije preuzimanje funkcije chairmana različite su povijesne činjenice.

U razdoblju između 1920-ih i 1930-ih oblikovao je novu generaciju centralizirane prodajne arhitekture. Diamond Corporation i povezani aranžmani omogućili su uključivanje proizvodnje izvan izravno De Beersovih rudnika, a tijekom 1930-ih prodaja se razvila u sustav poznat kao Central Selling Organisation — CSO.

Povijesni izvori razlikuju točne godine pojedinih reorganizacija. Zbog toga je sigurnije opisivati razvoj kao proces 1930-ih nego svaku kasniju organizacijsku formu retroaktivno pripisati jednoj godini.

[VIZUAL 97.2: Proizvodnja → kupnja outside productiona → sortiranje → centralna prodaja]

Sightholder: strukturirani kupac, ne obični posjetitelj trgovine

Centralizirani sustav distribucije doveo je do modela u kojem određeni kupci dobivaju periodične ponude rough dijamanata kroz tzv. sights. U tom sustavu vrijednost nije nastajala samo u rudniku nego i kroz:

• sortiranje velikog broja rough kategorija;
• raspodjelu robe;
• kredit i working capital;
• predvidljivost opskrbe;
• dugoročne odnose s odabranim kupcima.

To objašnjava zašto industrijska moć nije samo pitanje „koliko karata netko iskopa”.

[VIZUAL 97.3: Closed compounds i industrial labour-control architecture — konceptualna shema]

Stockpiling i Great Depression

Dijamant nije kvarljiva roba. To omogućuje stvaranje zaliha, ali zaliha ima financijski trošak. Tijekom Velike depresije pad potražnje pokazao je granicu supply-managementa: rudnici su zatvarani, proizvodnja smanjivana, a organizacije su morale apsorbirati robu koju tržište nije moglo odmah prihvatiti.

Stockpiling zato nije čarobni alat za održavanje cijene. To je strategija koja kupuje vrijeme uz trošak kapitala i rizik buduće potražnje.

Industrijalizacija ima radnu povijest

Kimberleyjska industrija nije izgrađena samo kapitalom i strojevima. Oslanjala se na velik broj crnih migrantskih radnika pod sustavima snažne kontrole.

Od sredine 1880-ih razvijaju se closed compounds — ograđeni radnički kompleksi povezani s kontrolom kretanja, disciplinom rada i sprečavanjem krađe dijamanata. Akademska istraživanja i povijesni izvori dokumentiraju rasno diferencirane režime kontrole, pretraga i smještaja.

Alice Victoria Kinloch objavila je 1897. jedan od ranih javnih crnačkih kritičkih prikaza toga sustava. Njezina kritika važna je ne zato što sama predstavlja cijelu historiografiju, nego zato što pokazuje da nasilnost i rasna struktura sustava nisu samo naknadna moderna interpretacija — bile su osporavane već u vrijeme njegova funkcioniranja.

[VIZUAL 97.4: Kapital / tehnologija / rad — tri osi južnoafričke industrijalizacije]

Tehnologija i skala

Kako su mine postajale dublje, rasla je potreba za dizanjem rude, ventilacijom, odvodnjom, sortiranjem i mehaniziranim procesiranjem. Rudnik je sve manje mogao funkcionirati kao skup individualnih rupa, a sve više kao integrirani industrijski sustav.

To je jedna od ključnih razlika između Indije/Brazila i južnoafričke ere: ne samo više dijamanata, nego nova organizacija proizvodnje.

De Beers kao sustav, ne samo kompanija

Povijesni utjecaj De Beersa najbolje se razumije kroz četiri osi:

1. geologija i proizvodnja — pristup velikim rudnim tijelima;
2. kapital i konsolidacija — mogućnost financiranja dubokog rudarenja;
3. distribucija — centralizirano sortiranje i prodaja;
4. upravljanje potražnjom — kasnije snažno ulaganje u marketinšku konstrukciju potrošačke potražnje.

Nijedna od tih osi sama ne objašnjava cijelu povijest.

Od jedne dominantne arhitekture prema multipolarnom tržištu

Tijekom 20. stoljeća novi izvori u Africi, Rusiji, Australiji i Kanadi te promjene u antitrustnom, trgovačkom i korporativnom okruženju postupno su smanjivali nekadašnju koncentraciju De Beersova sustava.

Suvremena industrija više nema jednu kompaniju ni jedan grad koji može samostalno predstavljati cijeli lanac.

Sljedeće poglavlje zato više ne pita „tko kontrolira dijamante?”, nego:

koje različite funkcije danas obavljaju Antwerpen, Mumbai, Surat, Dubai, Ramat Gan, New York, Hong Kong i druga čvorišta?

Sažetak poglavlja

• Eureka povezuje nalaz iz 1866. s potvrdom i javnom dokumentacijom 1867.
• Star of South Africa 1869. ubrzao je regionalni diamond rush.
• Kimberley i De Beers otkrića 1871. otvorila su problem industrijskog dubokog rudarenja.
• Konsolidacija je imala stvarnu tehničku logiku, ali je istodobno stvarala tržišnu moć.
• De Beers Consolidated Mines nastao je u ožujku 1888.; izvori se razlikuju za jedan dan u točnom datiranju.
• Proizvodni udio, distribucijska kontrola i market power nisu ista metrika.
• Oko 1900. De Beers je prema GIA povijesnom pregledu kontrolirao približno 90 % svjetske rough proizvodnje.
• London Diamond Syndicate pokazuje da distribucija može biti jednako važna kao vlasništvo nad rudnicima.
• Ernest Oppenheimer postao je chairman De Beersa 1929.; izvori 1925./1926. različito datiraju raniji board/shareholder kontekst, pa te događaje ne treba spajati.
• CSO je bio rezultat evolucije single-channel sustava, ne jedan trenutačni izum.
• Stockpiling kupuje vrijeme, ali nosi trošak kapitala i demand risk.
• Closed-compound sustav bio je sastavni dio rasno strukturiranoga radnog režima Kimberleyja.
• Industrijalizaciju dijamanta treba razumjeti kroz kapital, tehnologiju i rad zajedno.
• Suvremena industrija više nije geografski ni korporativno jednocentrična.