Plavi, sivi i ljubičastoplavi dijamanti

Plavi dijamant često se pojednostavljeno opisuje kao „dijamant obojen borom”. To je važan dio priče, ali nije cijela priča. U prirodnim dijamantima plavi, sivi i modroljubičasti izgled može nastati kroz više različitih mehanizama, a isti vizualni dojam ne znači nužno isti atomski uzrok.

Zato ovo poglavlje ne počinje bojom kao trgovačkom oznakom, nego pitanjem: koji fizički mehanizam proizvodi opaženi izgled?

Blue, Gray, Purple i Violet nisu sinonimi

U stručnom fancy-color opisu završna riječ u nazivu označava dominantnu nijansu. Zato grayish blue i bluish gray nisu ista stvar, kao što ni purplish pink nije isto što i pinkish purple.

Posebno je važno razlikovati Purple i Violet. U svakodnevnom jeziku oba se često prevode kao ljubičasta, ali u gemološkoj nomenklaturi pripadaju različitim područjima boje i mogu biti povezani s različitim strukturnim uzrocima.

U ovoj knjizi:

• Purple označava ljubičastu nijansu u pink–red–purple području;
• Violet označava modroljubičastu nijansu u blue–gray–violet području.

Kada je važan službeni laboratorijski naziv, engleski termin u zagradi ostaje vidljiv kako bi se izbjegla dvosmislenost.

Četiri glavne skupine uzroka

Veliko GIA istraživanje prirodnih blue/gray/violet dijamanata pokazalo je četiri glavne skupine uzroka boje:

1. bor u dijamantima tipa IIb;
2. defekti povezani s vodikom;
3. GR1 praznine nastale zračenjem;
4. mikroinkluzije i clouds, osobito u dijamantima sivoga izgleda.

Činjenični presjek — GIA istraživačka populacija.
U nasumično odabranom podskupu od 500 prirodnih blue/gray/violet dijamanata iz GIA baze približno 35 % bilo je povezano s borom, 30 % s vodikovim defektima, 27 % s GR1, a oko 7 % s inkluzijama. To su rezultati definirane laboratorijske populacije, ne udjeli svjetske proizvodnje.

[VIZUAL 36.1: Četiri glavna uzroka blue–gray–violet izgleda — bor, vodikovi defekti, GR1 i mikroinkluzije]

Bor i dijamanti tipa IIb

Bor može zamijeniti malen broj ugljikovih atoma u kristalnoj rešetki. Kada je dovoljno električki nekompenziran, stvara apsorpciju koja uklanja dio crvenoga područja spektra i ostavlja izraženiji plavi dojam.

Takvi dijamanti pripadaju tipu IIb.

Ali tri stvari ne smiju se izjednačiti:

• prisutnost bora;
• intenzitet plave boje;
• prirodno podrijetlo kamena.

Na boju utječe i električna kompenzacija. Donorski defekti, među kojima mogu biti dušikovi centri, mogu djelomično neutralizirati električni učinak bora. Zato dva dijamanta s borom ne moraju izgledati jednako plavo.

Dijamanti tipa IIb mogu pokazivati električnu vodljivost, ali vodljivost nije samostalan test prirodnosti. Bor se može pojaviti i u laboratorijski uzgojenom dijamantu.

Siva komponenta u IIb dijamantima

Sivi ton u plavom dijamantu ne znači nužno da je riječ o „slabije plavom” kamenu.

Kod nekih IIb dijamanata dodatni apsorpcijski sustavi povezani s plastičnom deformacijom mijenjaju ukupni spektar i mogu dodati sivu komponentu. Zato se puni opis boje mora čitati kao opažajni rezultat cijeloga kamena, ne kao izravno mjerenje koncentracije bora.

Duboko podrijetlo nekih plavih IIb dijamanata

Istraživanja mineralnih inkluzija pokazala su da dio prirodnih IIb dijamanata pripada sublitosferskim, odnosno superdubokim populacijama. U takvim uzorcima bor se interpretira u kontekstu dubokoga kruženja materijala, uključujući subduciranu oceansku litosferu.

To je geološki važna poveznica, ali nije pravilo za svaki plavi dijamant. Boja sama ne određuje dubinu nastanka, a pogotovo ne rudnik.

Za duboko podrijetlo potrebni su neovisni mineraloški i geokemijski dokazi, kako je objašnjeno u poglavlju 11.

Vodikom povezani blue–gray–Violet dijamanti

Druga velika skupina prirodnih blue/gray/violet dijamanata povezana je s kompleksnim defektima u kojima važnu ulogu ima vodik.

Takvi dijamanti često su tipa Ia i mogu pokazivati karakteristične infracrvene i optičke apsorpcije. U GIA istraživačkoj populaciji Violet komponenta bila je snažno povezana upravo s ovom skupinom.

Međutim, sama prisutnost jednoga vodikova vrha nije dovoljna da objasni cijelu boju. Laboratorij promatra kombinaciju apsorpcijskih i luminescencijskih obilježja, tip dijamanta, zoniranje i druge podatke.

Zato vrijedi isto pravilo kao u cijeloj gemologiji boje:

jedan centar boje nije potpuna povijest kamena.

GR1 i zračenjem nastala blue–green komponenta

GR1 je neutralna praznina u kristalnoj rešetki — mjesto na kojem nedostaje ugljikov atom. Takve praznine mogu nastati djelovanjem prirodnoga ili umjetnoga zračenja.

GR1 snažno apsorbira dio crvenoga područja vidljivoga spektra i može proizvesti zelen, plavozelen ili slabije zasićen plavi izgled, ovisno o ostatku apsorpcijskoga sustava.

Ključna identifikacijska poteškoća jest upravo to što prirodno i laboratorijsko zračenje mogu stvarati isti osnovni defekt.

Zato:

• GR1 ne dokazuje prirodno zračenje;
• plavozelena boja ne dokazuje tretman;
• jedna radijacijska mrlja nije sama dovoljna za konačan zaključak.

Prirodne površinske radijacijske mrlje i njihova geometrija mogu biti važan dio dokaznoga sklopa, ali konačni origin of color zahtijeva integriranu laboratorijsku procjenu.

[VIZUAL 36.2: Isti GR1 centar iz prirodnoga i umjetnoga zračenja — zašto jedan spektarski znak nije dovoljan]

Sivi izgled koji stvaraju mikroinkluzije

Sivi dijamant ne mora biti atomski „obojen” na isti način kao plavi IIb dijamant.

U nekim prirodnim dijamantima gusti clouds i vrlo sitne tamne inkluzije raspršuju i apsorbiraju svjetlost. U istraživanim mixed-habit uzorcima dio takvih mikroinkluzija identificiran je kao grafit.

Ali nije profesionalno svaku sivu cloud-populaciju automatski nazvati grafitom bez analize.

Ovdje je mikroskopija često informativnija od pokušaja da se sva siva boja svede na jedan atomski centar.

Fosforescencija i vodljivost kao pomoćni, ne konačni znakovi

Neki IIb dijamanti pokazuju karakterističnu fosforescenciju nakon pobude odgovarajućim izvorom, a neki su električki vodljivi.

Oba svojstva mogu biti vrlo korisna u laboratorijskom postupku, ali ni jedno se ne smije pretvoriti u pravilo:

• „provodi struju = prirodan IIb”; ili
• „crvena/plava fosforescencija = prirodni plavi dijamant”.

Takvi testovi dobivaju vrijednost tek kada se uklope u širi identifikacijski sklop.

Zoniranje je zapis procesa

Boja u dijamantu ne mora biti homogena.

Može pratiti:

• rastne sektore;
• radijacijske zone;
• područja povećane koncentracije defekata;
• inclusion-rich dijelove kristala.

Kod brušenoga dijamanta fasete višestruko preslikavaju unutarnje zone. Mala obojena zona zato može imati velik face-up učinak, dok se druga vizualno gotovo izgubi.

Zbog toga color grade nije jednostavan volumenski prosjek koncentracije jednoga defekta.

Oblik i fasetiranje mijenjaju opažaj boje

Dubina, oblik i facet arrangement mijenjaju duljinu optičkoga puta kroz dijamant. Dulji put može pojačati selektivnu apsorpciju i vizualno koncentrirati boju.

To je razlog zbog kojeg se fancy-color rough često planira drukčije od bezbojnoga rougha. Međutim, ista logika ne znači da je dublji kamen automatski bolji. Boja, svjetlina, face-up veličina, masa i vrijednost ostaju međusobno povezani kompromisi.

Prirodni, tretirani i laboratorijski uzgojeni plavi dijamanti

Plava boja može se pojaviti u tri potpuno različita tržišna i identifikacijska konteksta:

• prirodni dijamant s prirodnom bojom;
• prirodni dijamant čija je boja tretirana;
• laboratorijski uzgojeni dijamant, s bojom nastalom tijekom rasta ili naknadne obrade.

Zato se podrijetlo materijala i podrijetlo boje moraju uvijek čitati odvojeno. Puni postupak slijedi u poglavlju 39.

Nijansa nije geografska putovnica

Određene rudarske populacije mogu biti statistički povezane s određenim mehanizmima — primjerice Cullinan s poznatim IIb dijamantima ili povijesni Argyle s dijelom hydrogen-rich Violet populacije.

Ali pojedinačni kamen ne dobiva geografsko podrijetlo zato što „izgleda kao” kamen iz poznatoga rudnika.

Za geografski origin potrebna je posebna dokumentacija ili validirani rough-to-polished postupak.

Sažetak poglavlja

• Blue, Gray, Purple i Violet nisu zamjenjivi termini.
• Prirodni blue/gray/violet dijamanti mogu pripadati najmanje četirima važnim skupinama uzroka: bor, vodikovi defekti, GR1 i mikroinkluzije.
• Postotci pojedinih mehanizama iz GIA istraživanja odnose se na definirane laboratorijske populacije, ne na svjetsku proizvodnju.
• Bor je ključan za tip IIb, ali intenzitet boje ovisi i o električnoj kompenzaciji.
• Električna vodljivost nije samostalan dokaz prirodnosti.
• Dio prirodnih IIb dijamanata ima sublitosfersko podrijetlo, ali plava boja sama ne određuje dubinu.
• Violet komponenta u važnoj prirodnoj populaciji snažno je povezana s vodikovim defektima.
• GR1 može nastati prirodnim ili umjetnim zračenjem, pa nije samostalan dokaz color origina.
• Sivi izgled može nastati mikroinkluzijama i cloudsima, a ne samo atomskim centrima boje.
• Zoniranje, dubina i fasetiranje snažno utječu na face-up boju.
• Podrijetlo materijala, podrijetlo boje i geografsko podrijetlo tri su različita zaključka.
• Nijansa sama ne može dokazati rudnik ili provenijenciju.

[VIZUAL 36.3: Blue–Gray–Violet prostor — dominantna nijansa, modifikator i fizički uzrok kao tri odvojene razine]

[VIZUAL 36.4: Zonirani plavi/sivi dijamant prije i nakon fasetiranja — višestruko preslikavanje obojenih zona]

---