Simulanti: kako organizirati problem

Simulant se definira prema funkciji oponašanja, a ne prema mjestu nastanka.

Dijamantni simulant jest materijal koji izgledom ili drugim opažajnim svojstvima imitira dijamant, ali nije dijamantni materijal.

Iz toga slijede dvije granice koje moraju ostati čvrste:

• sintetički dijamant (synthetic, laboratory-grown) nije simulant;
• tretirani prirodni dijamant nije simulant.

Oboje su dijamant. Razlikuju se po podrijetlu ili povijesti tretmana, ne po identitetu materijala.

Prvo identitet, tek zatim podrijetlo

Kod nepoznatoga bezbojnog kamena profesionalni redoslijed nije:

„Je li natural ili sintetički?”

Prvo pitanje glasi:

„Je li to uopće dijamant?”

Tek kada se potvrdi da je materijal dijamant, ima smisla pitati je li kristal prirodan ili sintetički. Nakon toga dolaze tretman, kvaliteta, provenijencija i vrijednost.

Ta hijerarhija sprječava jednu od najčešćih logičkih pogrešaka modernoga tržišta: da se svaki neobičan rezultat automatski tumači kao sintetički dijamant, iako uzorak može biti moissanite (silicijev karbid), CZ, drugi simulant ili složeni materijal.

Nomenklatura

ISO 18323:2015 (međunarodna norma) uređuje dopuštene deskriptore za dijamante, tretirane dijamante, sintetičke dijamante, sastavljene kamenove i imitacije. Standard je ponovno potvrđen 2026. i ostaje aktualan.

CIBJO Diamond Blue Book 2026-1 također zasebno klasificira:

• diamond;
• treated diamond;
• synthetic diamond;
• imitation of diamond / diamond simulant;
• sastavljeni kamen (composite stone, također assembled stone).

Ti dokumenti nisu identični zakonu svake države, ali pružaju važan stručni okvir.

Na Kongresu u rujnu 2026. CIBJO je usvojio pravilo da se za industrijski proizvedene dijamante koristi samo izraz synthetic (Diamond Blue Book 2026-1); nacionalni propisi i dalje imaju prednost tamo gdje vrijede. U SAD-u FTC Jewelry Guides, 16 CFR Part 23, dopuštaju i kvalifikatore laboratory-grown i laboratory-created (jurisdikcija: SAD).

„Synthetic” mora imati predmet

Izraz synthetic ne znači automatski „synthetic diamond”.

Sintetički moissanite je laboratorijski proizvedeni silicijev karbid. Sintetički safir je korund. Synthetic rutile je titanijev dioksid.

Svaki od tih materijala može imitirati dijamant, ali niti jedan zbog toga ne postaje dijamant.

Zato se materijal mora imenovati cijelim nazivom.

Appearance clue nije identifikacija

Simulanti su upravo zato uspješni što mogu izgledati dijamantno.

Mogući vizualni tragovi uključuju:

• vrlo snažnu vatru;
• facet doubling;
• drukčiji luster (sjaj površine);
• istrošene spojeve faseta;
• karakteristične inkluzije;
• neobičan odnos veličine i mase.

Takvi tragovi pomažu odabrati sljedeći test. Ne zamjenjuju potvrdu identiteta.

Fizikalna svojstva kao osi

Materijali se mogu razlikovati prema kombinaciji svojstava:

• indeksu loma;
• jednostrukoj ili dvostrukoj refrakciji;
• disperziji;
• gustoći;
• tvrdoći;
• toplinskoj vodljivosti;
• električnoj vodljivosti;
• spektralnim i Ramanovim obilježjima.

Ključna riječ je kombinacija. Jedno svojstvo često nije dovoljno.

Scratch test treba napustiti

Mohsova tvrdoća je važna za razumijevanje materijala, ali namjerno grebanje nepoznatoga kamena ili drugoga predmeta loš je identifikacijski postupak.

Test može oštetiti:

• ispitivani kamen;
• postavu;
• drugi materijal;
• površinski tretman.

Profesionalna gemologija preferira nedestruktivne metode.

Thermal tester i moissanite problem

Klasični thermal diamond testeri (uređaj za brzu provjeru svojstava) postali su važni jer dijamant vrlo dobro vodi toplinu, dok mnogi stari simulanti to ne čine.

Sintetički moissanite promijenio je taj problem. Njegovo toplinsko ponašanje može biti dovoljno slično dijamantu da neki thermal-only uređaji daju diamond-like (kao kod dijamanta) rezultat.

Iz toga slijedi:

„diamond” na thermal testeru nije dokaz podrijetla prirodnog dijamanta, a ovisno o uređaju nije nužno ni konačna potvrda da je materijal dijamant.

Moderni combination testeri mogu koristiti dodatna električna ili druga svojstva, ali njihova valjanost uvijek ovisi o konkretnome modelu, uzorku i načinu uporabe.

Probir (screening) i identifikacija

Probir brzo odvaja uzorke koji su kompatibilni s određenom kategorijom od onih koji traže dodatnu analizu.

Identifikacija potvrđuje što materijal jest.

Zato rezultat refer ili further testing required nije dijagnoza. On znači da postupak probira nije riješio predmet unutar svojega validiranog opsega.

Ovo je osobito važno za melee, nakit s ugrađenim kamenjem (mounted jewelry) i heterogene skupine kamenja.

Loose i mounted nisu isti uvjeti

U postavljenom kamenu metal može ometati:

• pristup girdleu (rubni pojas koji čini obod kamena);
• određivanje mase i gustoće;
• promatranje paviliona (donji dio kamena ispod girdlea);
• kontakt sonde;
• optičke putove.

Zato rezultat metode razvijene za loose stones (kamen koji nije ugrađen u nakit) ne treba nekritički prenositi na kamen ugrađen u nakit (mounted stone).

Sastavljeni i hibridni kamenovi nisu jednostavni simulanti

Neki predmeti sastoje se od više materijala ili slojeva. Tada pitanje „koji je ovo kamen?” može biti prejednostavno.

Potrebno je opisati:

• koje su komponente prisutne;
• koja je njihova materijalna priroda;
• kako su spojene ili narasle;
• koji dio daje dominantan optički učinak.

To vrijedi za sastavljene kamenove (assembled stones), površinski obložene simulante i hibridne dijamante (prirodni dijamant s CVD slojem).

CIBJO Diamond Blue Book 2026-1 (čl. 4.3.3) za sastavljeni kamen (composite stone) propisuje riječ doublet (dva dijela), triplet (tri dijela) ili composite (više od tri dijela), neposredno uz ispravne nazive komponenti. Komponente se navode od gornjeg dijela prema donjem i odvajaju kosom crtom (/); ako su svi dijelovi, osim veziva, od istog materijala, naziv materijala navodi se samo jednom. Ta se riječ piše jednako istaknuto kao nazivi komponenti, bez kratica i bez zvjezdice koja upućuje na fusnotu. Sastavljeni kamen čiji su svi dijelovi dijamant CIBJO dopušta nazvati composite diamond.

Simulant nije prijevara

Moissanite, CZ i drugi simulanti legitimni su proizvodi kada su pravilno opisani.

Prijevara nastaje kada se:

• simulant prodaje kao dijamant;
• lažira laboratorijski dokument;
• kopira ili krivotvori natpis;
• namjerno skriva identitet materijala.

Stručna terminologija zato treba izbjegavati izraz „fake diamond” kao opću kategoriju. Materijal je preciznije imenovati onim što jest.

Tijek odlučivanja (decision workflow)

Za nepoznati diamond-like kamen:

1. dokumentirati predmet i stanje;
2. razlikovati loose, mounted i melee kontekst;
3. napraviti vizualni i mikroskopski pregled;
4. prikupiti nedestruktivna fizikalna svojstva;
5. koristiti thermal/combination tester samo unutar validiranog opsega;
6. isključiti ili potvrditi moissanite, CZ i druge simulante;
7. potvrditi identitet materijala;
8. tek ako je materijal dijamant, prijeći na prirodno ili sintetičko podrijetlo;
9. zatim analizirati tretman;
10. odvojeno procijeniti quality i value;
11. dokumentirati nesigurnost;
12. jasno komunicirati što je probir, a što potvrđen zaključak.

Sažetak poglavlja

• Dijamantni simulant izgleda poput dijamanta, ali nije dijamantni materijal.
• Sintetički dijamant nije simulant.
• Treated natural diamond nije simulant.
• Identitet materijala mora prethoditi prirodnom ili sintetičkom podrijetlu.
• ISO 18323 i CIBJO daju stručni nomenklaturni okvir, ali nisu automatski zakon svake jurisdikcije.
• Izraz synthetic mora biti vezan uz konkretan sintetizirani materijal.
• Izgled je koristan za orijentaciju, ali nije konačna identifikacija.
• RI, refrakcija, disperzija, gustoća, tvrdoća i vodljivost djeluju kao kombinirane identifikacijske osi.
• Scratch test nije profesionalna metoda.
• Thermal-only tester može imati problem s moissaniteom, a tester ne određuje prirodno ili sintetičko podrijetlo.
• Rezultat probira poput refer nije dijagnoza.
• Simulant je legitiman proizvod kada je materijal jasno i točno naveden.

Dodirni za povećanje

Dodirni za povećanje

Dodirni za povećanje

Dodirni za povećanje

Dodirni za povećanje

---

Izvori za ovo poglavlje

Izvori su primarni ili autoritativni; oznaka u zagradi navodi jurisdikciju ili vrstu izvora.

• ISO: ISO 18323:2015 (jurisdikcija: međunarodno)
• CIBJO: Diamond Blue Book 2026-1 (jurisdikcija: međunarodno)
• CIBJO: CIBJO rules that „synthetic” should be sole descriptor (rujan 2026.) (jurisdikcija: međunarodno)
• FTC: Jewelry Guides, 16 CFR Part 23 (jurisdikcija: SAD; savezne smjernice)